Goran Bare i Majke

Majke su vinkovačka rock grupa koja je djelovala od 1988. do 2000. godine te se ponovno okupila 2007..Glavni uzor Majkama bila je američka grupa Flamin' Groovies a snažan utjecaj na njih imali su također i MC 5, Steppenwolf, The Stooges, te New York Dolls. Godine 1988. Majkama izlazi prva kazeta za etiketu Zdenka Franjića "Slušaj najglasnije". U trenutku izlaska kazete Majke su bile u sastavu: Goran Bare (vokal), Korozija (bubnjevi), Nedjeljko Ivković - Kilmister (bas), Ivica Duspara (gitara) i Pokrovac (gitara). 1989. godine pojavljuju se njihove snimke na legendarnom LP-u "Bombardiranje New Yorka", na kojem su zastupljeni većinom neovisni vinkovački rock bandovi, u izdanju "Slušaj najglasnije" (1998. reizdanom u obliku CD-a za Dancing Bear, sa bonus pjesmama). Odlaskom Marina Pokrovca u London grupa se raspada, no uskoro i ponovno okuplja nakon njegova povratka. Sljedećeg dana, dok je išao na probu, Marin Pokrovac pogiba sletivši autom u rijeku. Grupa odlučuje nastaviti s nastupima, te 1990. izdaje svoj prvi album "Razum i bezumlje" za neovisnu etiketu "Search & Enjoy" Aleksandra Dragaša i Ante Čikare. Album je snimljen u studiju Želimira Babogredca (svojevrsne vinkovačke glazbene legende), tekstove je napisao Bare, glazbu Duspara a produkciju i aranžmane potpisuju cjelokupne Majke. Uz Majke, Bare je u to vrijeme imao i svoj side-project, nazvan Hali Gali Halid (parodija na Halida Bešlića i Muslimovića), te je i objavio EP "VO-ZDRA" za Zdenka Franjića. No sudbina se, ne po prvi ni zadnji put, poigrala sa Majkama i nije im dopustila pretvoriti svoj dotadašnji kultni klupski status (posebice u Hrvatskoj i Sloveniji) u masovnu popularnost. Dogodio se rat. U sastavu Bare, Zoran (Čalić), Željko (Korozija) i mali Jurica (Nižić) Majke 1993. snimaju svoj drugi album "Razdor" za T.R.I.P., podlabelu Croatia Recordsa, opet zahvaljujući Aleksandru Dragašu. Tekstove potpisuje Bare, glazbu Zoki, dok je produkcijski posao obavio Denyken. CD izdanje ovoga albuma obuhvaća i najveće hitove sa prvoga LP-a. Za prvu pjesmu s albuma "Krvarim od dosade" snimljen je i video spot. 1994. godine grupa, uz neprestano koncertno nastupanje, snima svoj treći album "Milost", za izdavača "Heroinu Novu", u sastavu: Bare (vokal), Korozija (bubnjevi), Dujma (ritam gitara), Kilmister (bas gitara), Zoki (solo gitara). Tekstove potpisuje Bare, a većinu glazbe Zoki, uz Dujmu i dvije stare pjesme za koje su glazbu napisali Duspara i pokojni Marin Pokrovac. Snimljen je i video spot za pjesmu "Ja sam budućnost". Godina 1996. definitivno je označila opću popularizaciju Majki i njihovo prerastanje u nacionalni rock'n'roll fenomen, iako godina prije toga nije to nimalo obećavala. Jer u 1995. godini Majke su doživjele još jedan raspad, pa je čak određeno vrijeme Bare nastupao s Kojotima kao svojim pratećim bendom. No najveća tragedija dogodila se na obiteljskom planu - smrt Baretove supruge (predoziranje). Bare je ipak odlučio preživjeti, ponajviše zahvaljujući brizi za svojeg sina Mirana, te je ponovno okupio Majke u manje-više starom izdanju: Bare (vokal), Zoki (gitara), Kilmister (bas), Kruno (gitara) i Čaka (bubnjevi). Album "Vrijeme je da se krene" sniman je u studiju ZeKaeM-a, pruducent je bio Denyken (producent "Razdora"), a izdala ga je izdavačka kuća Jabukaton iz Zagreba. Sve stvari su napisane u kombinaciji Bare (tekst) - Zoki (glazba), osim u jednoj stvari za koju je već prije glazbu napisao Duspara. Spotovi su snimljeni za tri stvari: "Mene ne zanima" (osvojen Porin za najbolji spot), "Odvedi me" i "A ti još plačeš". 1997. godine Majke su naplatile svoj, već više nego desetogodišnji, boravak na hrvatskoj rock'n'roll sceni, i nakon bezbroj manjih i srednje velikih koncerata, te skupnih koncerata (svih pet Fiju Briju), održale veliki samostalni koncert u Domu športova pred nekoliko tisuća ljudi. Izdavačka kuća "Dancing Bear" reizdala im je prvi album, koji do tada nije bio dostupan na CD mediju, uz dodatak bonus pjesme "Nema načina" koju su Majke prije snimile za njihovu kompilaciju "The best of indie rock: Made in Croatia". Koncert održan 25. travnja 1997. u Domu sportova ovjekovječen je na CD-u, te se pojavio na tržištu za etiketu Jabukaton. Naziv mu je vrlo simboličan i pokazuje kako Bare i Majke najbolje funkcioniraju - "Život uživo". Na taj način upotpunjena je slika o Majkama, ali ni u kojem slučaju nije stavljena točka na i, jer su Majke još uvijek spremne dati nam puno čistokrvnog rock'n'rolla. Na dodjeli prve rock nagrade "Crni Mačak", u Čakovcu u ožujku 1998. godine Majke su osvojile dva "Crna Mačka" za najboljeg rock izvođača u 1997. godini i najbolji nastup uživo (nagrada publike). Za plesno-kazališnu predstavu "Rock + Roll" Emila Matešića i njegove plesne grupe "Stereo" Majke su napravile glazbu, te se kao promidžba predstave pojavio spot za pjesmu "Oprost", koju su Majke napravile. 26. lipnja 1998. godine izašao je novi album Majki pod nazivom "Put do srca sunca" (prvotno se trebao zvati "Bratstvo"). Sve tekstove napisao je Bare, a glazbu Zoki. Izdavač je Jabukaton. Na albumu je napravljen određeni glazbeni pomak (u nekim pjesmama uključeni su i puhači) uz sudjelovanje većeg broja gostiju (congas, pedal steel gitara, hammond itd.). A kao prva najava novog albuma, pojavio se spot za pjesmu "Daj mi". Nakon izdavanja albuma Majke su krenule na manju koncertnu turneju kako bi predstavile nove pjesme, a pojavio se je i novi spot - za pjesmu "Grešnik". Došlo je i do promjena u postavi grupe. Novi bubnjar umjesto Čake je postao Tomas. Na dodjeli rock nagrade "Crni Mačak", u Rijeci 28. veljače 1999. oblikovna skupina "Božesačuvaj", koja je oblikovala omot albuma "Put do srca sunca" osvojila je Crnog Mačka za najbolje oblikovan omot rock albuma izdanog u 1998. godini. Poslije Porina grupu je napustio gitarist Zoki. Za izbore 3.1. 2000. Bare se uključio u kampanju SDP-a i HSLS-a, te zajedno sa još nekolicinom rock grupa sudjelovao u projektu "Budi ponosan", koji je doživio vrhunac koncertom u Domu sportova 22. prosinca 1999. Na samom kraju 1999. Majke su izdale pjesmu "Budi ponosan" (u novoj verziji), povodom svoje petnaestgodišnjice postojanja. U proljeće 2000. Bare je najavio raspuštanje Majki i pokretanje samostalne karijere, a oproštajni koncert Majki održan je 8. rujna na Šalati u sklopu koncertnog događaja "Zagreb gori". Nastup na "Bike October Festu" 30. rujna, jesenskom nastavku već tradicionalnog "Biker Days" okupljanja u Puli bio je zapravo zadnji nastup Majki, no on je bio odrađivanje ranije ugovorene obveze. 24. veljače 2001. Goran Bare objavljuje album "Izgubljen i nađen" snimljen sa pratećim bednom "Plaćenici" (Kruno Levačić na bubnjevima, Dubravko Vorih na basu, Marko Križan na klavijaturama i harmonici, Alen Kraljić na gitari, Davor Rodik na steel gitari, Rista Ibrić na violoni i mandolini). Dvije godine kasnije objavljuje album "7", također snimljen sa "Plaćenicima". Krajem 2006. Bare izdaje 3. solo album, album u kojeg je uložio svoje srce, a tako ga je i nazvao. Promocija tog albuma ostat će zapamćena po otkazivanju Baretove suradnje s "Plaćenicima". U veljači 2007. službeno je potvrđen povratak Majki. Majke već 9. ožujka održavaju fenomenalan koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture, i to u sastavu: Bare kao vokal, Kilmister na basu, Zoran Čalić na jednoj gitari, Kruno na drugoj te novi bubnjar i stari lauferovac Alan Tibljaš. Read more on Last.fm. User-contributed text is available under the Creative Commons By-SA License; additional terms may apply.